Dječja samostalnost

kao podloga za daljnje istraživanje okoline

Dok pokušavamo naučiti našu djecu sve o životu, naša djeca nas uče o tome što je život. / Angela Schwindt

Svijet je ogromno mjesto, puno nepoznatih predmeta, pojava i događaja. Na djeci je da taj svijet upoznaju, a na odraslima da im to omoguće i približe. Kroz cijelu godinu, u našoj se skupini bavimo baš time.

Djeca u skupini Žabice u ovoj dobi (1,5 do 2,5 godine) dobivaju intenzivan nagon za otkrivanjem vlastite samostalnosti. Njihove moždane stanice mogu preraditi i do 300 novih informacija na dnevnoj bazi. Ovo je vrijeme intenzivnog razvoja koji uspijeva samo onda kad djeca većinu problema s kojima se susreću smiju rješavati sama. To se primjećuje kada djeca sama pokušavaju, npr. obući cipelice ili staviti kapu na glavu i dolazi do velikog protesta ako odrasla osoba pokuša pomoći, što je za odrasle isto tako veliki test strpljivosti pa je potrebno stalno odlučivati kad želimo poticati ili ograničavati te djetetove težnje za osamostaljivanjem.

Poriv za osamostaljivanjem ima važno značenje za dijete – njime uvježbava složene obrasce djelovanja, pohranjuje ih u memoriji i po potrebi ih kasnije izvlači natrag.

U skupini Žabice smo već od rujna počeli raditi s djecom na razvoju samostalnosti u svakodnevnim i životno-praktičnim aktivnostima. Počeli smo s jednostavnijim aktivnostima, na primjer samostalnim pospremanjem igračaka na njihovo mjesto nakon igre i samostalnim jedenjem, pospremanjem korištenog posuđa na kolica za posuđe, pa sve do samostalnog pražnjenja zdjelice u za to predviđenu posudu, pranja ruku,  skidanja lakših komada odjeće prije popodnevnog odmora, a u ovo doba i samostalnog obuvanja papučica i cipelica.

Uz poticanje samostalnosti, kroz godinu se također intenzivno radi na očuvanju zdravlja i zdravim načinima života. Svakodnevne jutarnje tjelovježbe, boravak na zraku, šetnje, različiti oblici kretanja, samo su mali dio toga što se radi kako bi se kod djece ojačalo tijelo i organizam. Rad na krupnoj i sitnoj motorici je bitan za ovu dob jer poboljšava dječju pokretljivost i priprema ih za sve složenije aktivnosti u budućnosti. Krupna motorika podrazumijeva kretanje, razvoj ravnoteže, spretnosti pri kretanju po različitim strukturama površina, dok je sitna motorika fokusirana na preciznost, razvoj okulomotorike i finih pokreta šake i prstiju koji su preduvjet za pravilno držanje olovke, kista, rezanje škarama u budućnosti.

Boravkom na zraku ne dajemo djeci samo mogućnost kretanja i istraživanja različitih predmeta u prirodi, već im izlaganjem različitim vremenskim uvjetima i izlaganjem prirodnim alergenima jačamo imunitet i otpornost tijela na prirodne alergene. Kretanje smo djeci omogućavali i u našoj sportskoj dvorani gdje smo postavili razne “senzorne staze” izrađene od različitih materijala te razne poligone koji su djeci omogućavali različite oblike kretanja poput puzanja, kotrljanja, skakanja, provlačenja i slično.

Kroz cijelu godinu smo željeli djeci omogućiti istraživanje svim osjetilima pa smo, uz poligone, šetnje, razne senzorne staze i plakate, djeci često nudili voće, a osim jabuka i banana, na našem su se jelovniku našle naranče, mandarine, šljive (svježe i suhe), ananas, kivi, lubenica, japanska jabuka, mango te razni drugi okusi namirnia u raznim obrocima tijekom dana, što su nam roditelji rado pomogli ostvariti donošenjem različitog voća.

Djeca jasličke dobi uz igru istražuju svijet i sve oko sebe, a u našem kraju ima mnoštvo poticaja koji će im to omogućiti. Pustimo djecu neka istražuju sve oko sebe, pomozimo im rasti kako bi izrasla u jake, zdrave i potpune pojedince koji će dalje širiti znanje i iskustvo u budućnosti.

Djeca se moraju učiti kako da misle, a ne što da misle.  / Margaret Mead