Skupina Bubamare
Malešnice
i igre prstima kao poticaj za govor
“Stari palac kruha prosi”, “Ovaj ide u lov, ovaj za njim” – sjećate li se tih i sličnih pjesmica iz djetinjstva – igara prstima koje su obično s nama igrali naše bake i djedovi?
Tada je to bila igra u kojoj nam je bila važna samo blizina naših najmilijih. Ni slutili nismo kako su ti dragi ljudi zapravo poticali naš razvoj te nam pomagali u usvajanju govora. No, krenimo redom.
Već samim dolaskom novorođenog djeteta na svijet i prvim plačem započinje razvoj njegovog govora i komunikacije sa svijetom koji ga okružuje.
Iako savladavanje jezika (govora) doživljavamo kao nešto prirodno i samo po sebi razumljivo, ono za dijete predstavlja jedan od najtežih mentalnih izazova.
Govor je socijalni fenomen, a njegov je razvoj moguć jedino u uvjetima društvenog okruženja. Djetetova obitelj kao njegovo prvo i najprirodnije okruženje ima najznačajniju ulogu u procesu razvoja govora.Polaskom djeteta u vrtić tu ulogu nadopunjuju odgajatelji, a govor sve više dobiva na važnosti kao sredstvo komunikacije i socijalizacije s vršnjacima.
Promatramo li djecu jasličke dobi, primijetit ćemo kako ona ne govore samo riječima već komuniciraju cijelim tijelom. Njihovo tijelo je u konstantnom kretanju. Pokret je važan za cjelokupan zdravi razvoj djeteta pa time i za razvoj govora. Znamo to i u Bubamarama, pa veliku pozornost posvećujemo upravo pokretu tj. kretanju.
Ono je sastavni dio naše svakodnevnice, bilo da se radi o slobodnoj i nesputanoj igri na otvorenom ili organiziranim motoričkim aktivnostima.
Kod usvajanja jezika ruke riječima utiru put. (Goldin – Meadow)
Osim pokreta cijelim tijelom (grube motorike) ne smijemo zanemariti važnost pokreta ruku i razvoj fine motorike te njihovu usku povezanost s razvojem govora. Naše su ruke neprestano aktivne. Njima dodirujemo, opipavamo, manipuliramo, spoznajemo svijet oko sebe i komuniciramo. Brojne su aktivnosti kojima možemo poticati finu motoriku, a za koje je potrebno samo malo mašte i nekoliko sitnica koje obično imamo u kući/vrtiću.
A sada je vrijeme da se vratimo na početak naše priče i na već spomenute igre prstima i malešnice (pučke dječje pjesmice) koje ove pedagoške godine u Bubamarama imaju značajnu ulogu.
Osim što pružaju priliku za zabavu, pomažu u bogaćenju rječnika djece i u njihovom jezičnom razvoju. Sudjelovanje u njima potiče dijete na izražavanje tijelom i govorom te mu pomaže u razumijevanju ritma govora i glazbe. Također predstavljaju kanal putem kojeg djeca kroz opuštenu igru prihvaćaju te povezuju pokret i riječi.
Trenutno nam je najdraža “Imali smo lutkicu”. Poigrajte se s nama!
IMALI SMO LUTKICU, BILA NAM JE MALA (gesta ljuljanja bebe),
JEDNOM NAM JE NESPRETNO PALA SA ORMARA (ruke se spuste kao da nešto ispuštaju),
POZVALI SMO DOKTORA (pokazujemo gestu pozivanja),
DOKTOR ZVAO MEDU (rukama pokazujemo medine uši),
MEDO KAŽE:“HM, HM, HM! BIT ĆE SVE U REDU!“ (ruke naslonimo na bokove).
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.