Total Physical Response (TPR) – Cjeloviti tjelesni odgovor

Sjetite se svojih prvih riječi na stranom jeziku, onih koje ste izgovorili. Gdje ste ih čuli, kada ste ih naučili, zašto ste ih uopće izgovorili?

Većina moje generacije, a vjerojatno i Vaše, učila je strani jezik u školi tradicionalnim metodama – u razredu, „po lekcijama“. Udžbenik, radna bilježnica, onaj mali rječnik za bilježenje novih riječi koje ćemo za zadaću naučiti napamet. Upozorenje učitelja, odlazak pedagogu za brbljanje ili skakanje u razredu… Toliko ograničenja, učenja, truda s obje strane katedre, a ipak prve riječi na stranom jeziku su vrlo vjerojatno bile: „O.K.“,  „Let’s go!“, „I wanna dance!“ – koje zapravo nismo „naučili” u školi, možda se i ne sjećamo gdje smo ih i kada prvi puta čuli.

S druge strane, materinski jezik smo do polaska u školu svi mi usvojili do te mjere da nam je postao dostatno sredstvo za komunikaciju, izražavanje misli, osjećaja te alat za sva daljnja učenja i osobni razvoj. Sve to bez udžbenika, ocjenjivanja, čak i bez poznavanja pisma. Pa kako?

Zapitao se to još u prošlom stoljeću 70-ih godina James Asher, profesor psihologije na Sveučilištu u Kaliforniji, prateći razvoj jezika kod djece i odraslih. Jezični repertoar koji djeca usvoje u najranijoj dobi ostaje u upotrebi i u odrasloj dobi, dok polaznici tečajeva stranog jezika brzo zaboravljaju većinu naučenog. Promatrajući interakcije djece i roditelja primijetio je da se usvajanje jezika razvija po obrascu: dijete sluša ono što majka govori i pokazuje, zatim to pokazuje bez verbalnog izražavanja, a nakon nekog vremena dijete i samo izgovara riječi.

Nakon takvih praćenja, na temelju znanja o procesu usvajanja materinskog jezika James Asher je osmislio novu metodu usvajanja drugoga (stranog) jezika, koju je nazvao Total Physical Response – Cjeloviti tjelesni odgovor. Na prvo mjesto stavio je razumijevanje umjesto dotadašnje produkcije riječi.

Po toj metodi i danas osmišljavamo aktivnosti za usvajanje drugog jezika, držeći se jednostavnih postavki: „Slušaj i učini!“.

Ova metoda omogućuje djetetu učenje kroz igru, nesvjesno usvajanje jezika – bez uspoređivanja i ispravljanja. Omogućuje i istovremeno sudjelovanje djece različitih dobi i različitih kompetencija. Nama odgojiteljima omogućuje uvid u stupanj usvojenosti jezika bez formalnog „pisanja testa“, daje nam priliku za igru sa cijelom skupinom ili manjom grupom djece, ali i individualno. Često se igra organizira i razvija bez odgojitelja pa uočavamo suradničko učenje, udruživanje snaga starije i mlađe djece, preuzimanje uloge „teacher-a“. Djeca su aktivna i opuštena jer nema procjenjivanja i stresa koji gase svaku motivaciju. Njihov pokret nam je dragocjen medij za sporazumijevanje i razumijevanje njih samih.

TPR nipošto nije jedina metoda koja se koristi u programu ranog učenja stranoga jezika u dječjem vrtiću, ali je svakako jedna od omiljenih, kako djeci tako i nama odgojiteljima. Budući da Nacionalni kurikulum ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja(najvažniji dokument za odgojno-obrazovni rad dječjeg vrtića), preporučuje rano učenje stranoga jezika na prirodan način, kroz svakodnevne situacije i aktivnosti, poželjno je TPR metodu implementirati u svakodnevne aktivnosti.  

Uz odgovornu i redovitu pripremu odgojitelja te pomno praćenje reakcija djece, naša skupina i mi odgojiteljice zapravo učimo zajedno.

O tome je davno promišljao poznati brazilski pedagog i vizionar Paulo Fraire:

“There is, in fact, no teaching without learning.” U prijevodu: Ne postoji, zapravo, poučavanje bez učenja.

Primjeri TPR aktivnosti u Pčelicama:

• PJESME UZ POKRET

Svako dijete sudjeluje na način koji njemu odgovara: promatra, pleše, pjeva.. odlučuje zapjevati tek kad je samo spremno za to, a kroz njihove reakcije prepoznat ćemo i razumijevanje. Neke od pjesama koje rado pjevamo: „Make a circle!“ , „The Bath Song!“, „Five little monkeys!“,  „Snowflake“…

• STORYTELLING i TPR PRIČE

„The Angry Shopkeeper“, „Goldilocks and the Three Bears“, „The Gingerbread Man“, „In The Jungle“…

Priču prvo pripovijeda odgojitelj, uz korištenje stvarnih predmeta/rekvizita – figurice, plišanci, lutke, zdjelice, žlice, krevetići… Ponavljamo uz puno mimike, gesta, govora tijela, koristimo slikovnice, aplikacije, video materijale.

Djeca prvo slušaju, zatim se spontano uključuju s frazama koje se ponavljaju. Ako požele, mogu samostalno izvoditi viđeno uz sve rekvizite koje je koristila odgojiteljica, da bi jednoga dana ti izrazi, oslobođeni od konteksta priče, iz tihe igre uloga kojom dominira pasivni rječnik i unutarnji govor, izašli u svijet i zauzeli mjesto u svakodnevnoj komunikaciji, oslobađajući usvojena znanja kroz aktivan, svrsishodan govor.

• POKRETNE IGRE/IGRE S PRAVILIMA

„Numbers Game“, „Musical chairs“, „Fruit salad“, „Listen and point“, „Who/What’s missing?“…

Unaprijed dogovorena pravila igre usmjeravaju djecu na aktivno sudjelovanje, bez obaveznog izgovaranja. U trenutku kada dijete osjeti spremnost, ono će progovoriti, oslonjeno na vizualne poticaje, a u daljnoj fazi samostalne igre igraju se i bez podrške odgojitelja.

Kroz svakodnevne igre naše “Pčelice” vam pokazuju kako je zapravo lako „praviti se Englez“ pa pogledajte fotodokumentaciju nekih od aktivnosti skupine.

Odgojiteljice Martina Finzir i Branka Anić, odgojitelj mentor