Poticanje razvoja govora djece rane dobi istraživanjem glazbe kao sredstva neverbalne komunikacije

Vrlo je bitno započeti s poticanjem govora od rođenja. Dijete sluša i „upija” riječi iz svoje okoline. Zbog toga je djetetova okolina od iznimne važnosti. Govor započinje s razvojem u krugu obitelji, a kasnije se to prenosi na socijalne interakcije sa vršnjacima. Tempo razvoja govora ovisi o više faktora: genetici, temperamentu djeteta, okolini i poticajima kojima je dijete okruženo.

Od svih umjetnosti, glazba je djeci najdostupnija od rođenja. Njezin živahan i dinamički „govor“ privlači dječju pažnju i već kod prvih susreta izaziva radost. Istraživanja su dokazala kako su rezultati odgojnoga rada s djecom utoliko veći ukoliko se taj rad zasniva na njihovim emocijama, čuvstvima ugode i radosti. Također su pokazala kako glazba i glazbene aktivnosti poput slušanja, sviranja, pjevanja i muziciranja pozitivno utječu na djetetov razvoj – razvoj mozga, socioemocionalni razvoj, razvoj motorike i govorno-jezični razvoj.

Glazba i govor dva su sistema koja se percipiraju sluhom, sredstvo su komunikacije i oblik izražavanja i stoga su u uskoj vezi. Važan je izbor pjesme koju želimo da dijete pjeva, kao i glazbe koju će slušati, bila ona vokalna (pjevanje) ili instrumentalna (sviranje). Izborom vrijednih i djeci pristupačnih glazbenih djela može se utjecati na razvoj dobrog ukusa.

S obzirom da djeca od jedne do dvije godine polako počinju vokalizirati glazbene fraze i pritom uživaju u glazbenim, ritmičkim pokretima, u ovoj pedagoškoj godini u skupini Žabice odabrali smo kvalitetnu glazbu za pjevanje i slušanje, potičemo i učimo pjevati pjesmice i pružamo djeci mogućnosti izvođenja slobodnih i određenih pokreta. Osigurale smo sredstva za sviranje poput, na primjer udaraljki, zvečki, zvonaca, glazbala u manjim dimenzijama.

Igrali smo razne igre s pjevanjem kao što su: „Ringe, ringe raja“, „Boc, boc iglicama“, „Gdje su vaši prstići?“, „Daj pokaži“…

Odbrojavali smo brojalice kao što su: „En, ten, tini“, „Eci, peci, pec“, „Pliva patka“…

Igrali smo igre prstima i rukama: „Ovaj palac“, „Prsti“, „Kiša pada“, „Bi ba bučicu“, tašunaljke: „Tašun, tašun tanana“.

Pjevali smo pjesmice kao što su: „Patak“, „Zeko, zeko“, „Nani, nani, lutko“ te pjesmice koje su malo teže za ovu dob – „Kad si sretan“ i „Hoki-poki“., no najstarija djeca iz skupine su ih jako dobro prihvatila te su ponavljali pokrete i dijelove pjesmica.

Između pjevanja, brojalica, tapšalica i igra s pjevanjem, slušali smo instrumentalnu glazbu te pratili njezin ritam i tempo (to jest je li glazba brza/polagana, tiha/glasna). Slušajući stranu glazbu praćenu tekstom, djeca su potaknuta na ples te je atmosfera skupine bila izrazito pozitivna.

Zaključno – muzikalnost je urođena svakom djetetu i potrebno je podržavati razvoj glazbenih vještina od najranije dobi, počevši s jednostavnim aktivnostima u kojima djeca rane dobi uživaju poput ponavljanja kratkih glazbenih fraza i pjesmica te kretanja u ritmu.