Mogu biti što god želim!

Svi smo mi kao djeca priželjkivali, maštali, predviđali što bismo željeli biti kad budemo veliki , odrasli, čime bi se htjeli baviti, što raditi, što izabrati kao zanimanje. Uvijek je masta vukla prema stjuardesama, princezama, učiteljicama, pjevačicama, pilotima, liječnicima, astronautima… Iako se današnje generacije prilično razlikuju od prošlih, u dječjoj se mašti vezano uz to pitanje i nije puno promijenilo. Razgovarajući s djecom naše skupine, saznali smo i njihove vizije budućih zanimanja, a kako bismo im približili ista, odlučile smo krenuti od njima najbližih – njihovih roditelja, kroz prikaz zanimanja kojima se bave. I tako smo krenuli…

A što je to uopće zanimanje? Djevojčica A.S.Š. Kaže: To znači da ih nešto zanima.

Tjeloglazba u radu s djecom predškolske dobi

Svatko od nas još od svog rođenja posjeduje barem jedan instrument. Radi se, naime, o tijelu, a kada tijelo služi kao instrument, zovemo ga Tjelofon.

Naše tijelo nam nudi širok spektar zvukova koje možemo koristiti da bi stvorili ritam. Osim što možemo pjevati, možemo fućkati, coktati jezikom, pljeskati rukama, pucketati prstima, tapšati različite dijelove tijela, tapkati ili snažno udarati nogama. Sve te radnje čine tjeloglazbu ili body percussion.

Melodije pokreta: glazba kao poticaj motoričkog razvoja djece

U djetinjstvu – kolekciji malih koraka kojima djeca istražuju svijet, gdje svaki pomak znači novo otkriće, djeca u jaslicama svijet gledaju kroz prizmu pokreta i zvukova. U ovoj fazi života, od druge godine, djeca otkrivaju svoje tijelo i kroz njega uče o svijetu oko sebe. Svaka sitna kretnja, svaka igra, svaka melodija postaje korak na putu istraživanja i samostalnosti. Zvuk, a time i glazba, dio su djetetova života od samih početaka – naime dijete čuje već u majčinoj utrobi. Upravo u ranoj dobi djeteta, u vremenu ispunjenom sinergijom igre, pokreta i zvuka, glazba postaje ključan alat u razvoju motorike.