Alternativni materijali kao resurs za kreativni razvoj i istraživačko učenje

Rano djetinjstvo je najintenzivnije razdoblje razvoja mozga – do šeste godine mozak doseže oko 90% svoje odrasle veličine, a veze koje se tada stvaraju snažno ovise o iskustvima i okolini. U toj dobi mozak je u fazi ubrzanog razvoja, svakodnevno gradi i učvršćuje neuronske veze na temelju onoga što dijete doživi. Osim kretanja, za razvoj su jednako važni bogati poticaji (različiti materijali, zvukovi, teksture, mehanizmi), kvalitetan odnos i osjećaj sigurnosti te vrijeme za proces – da dijete istraži, ponovi, pogriješi i uspije. Upravo se u takvim situacijama grade temelji za pažnju, govor, samoregulaciju, mišljenje i samopouzdanje, koji će im biti snažna podrška i kasnije.

U suvremenom okruženju djeca su često okružena gotovim igračkama i digitalnim sadržajima koji brzo nude rezultat. Naša vizija bila je otvoriti drugačiji put, unositi alternativne, stvarne i višeznačne poticaje – predmete koji imaju mehanizam, zvuk, težinu, tragove upotrebe i svoju “priču”. Takvi materijali ne vode dijete prema jednom točnom odgovoru, nego ga prirodno uvlače u proces istraživanja.

Polazeći od toga, vodili smo se idejom otvorenih materijala, u literaturi često povezanu s konceptom loose parts – materijala i predmeta koji se mogu koristiti na više načina te djeci ostavljaju prostor za vlastitu inicijativu, istraživanje i stvaranje. Kada dijete ima mogućnost promatrati, isprobati, usporediti i povezati, ono ne “odradi” aktivnost, nego je gradi iznutra, raste samostalnost, održava se pažnja, jača ustrajnost i razvija se osjećaj kompetentnosti.

Prostor sobe dnevnog boravka postepeno je postajao mali muzej – ali muzej koji se ne gleda samo očima, nego rukama, ušima i cijelim tijelom. Predmeti su ulazili u prostor kao živi poticaji.  Upravo takav prostor, promišljen, fleksibilan i živ – u Reggio pristupu se opisuje kao “treći odgojitelj”,  okruženje koje djeci ne govori što trebaju napraviti, nego ih vodi prema istraživanju vlastitim putem.  

U vremenu brzih rješenja, ovaj proces podsjetio nas je na vrijednost puta, na rast koji se ne događa odjednom, nego nastaje u malim koracima – u pitanjima, pokušajima, razgovoru, čekanju i radosti otkrića.

Možemo zaključiti da se kvalitetno poticajno okruženje ne kupuje – ono se gradi promišljeno, pažljivim odabirom poticaja, pružanjem vremena za proces, slušanjem dječjih interesa i stvaranjem prostora u kojem je istraživanje dobrodošlo, a pogreška samo još jedan korak prema otkriću.

Ovim putem zahvaljujemo roditeljima skupine Krijesnice na podršci i suradnji tijekom cijelog projekta, na uključivanju u izradu materijala i poticaja, kao i na prikupljenim “predmetima s pričom”, fotografijama i obiteljskim uspomenama koje su našem procesu dale poseban smisao. Posebno zahvaljujemo i bakama koje su nas posjećivale te djeci iz prve ruke približile kako su se nekada koristili pojedini predmeti, pretvarajući naš mali muzej u živu priču.

Odgojiteljica skupine Krijesnice: Tea Kos, odgojitelj mentor